Franjevac Petar Bakula ostavio je 1867. godine zapise o otkrićima i mjerama gorostasnih kostiju u Hercegovini koji spadaju među najvrijednije pisane tragove o našim divovskim predcima (Izvor: Večernji list (vecernji.ba))
Navedeno djelo fra Petra Bakule najbolji je rad o Hercegovini koji je do tada objavljen o tome kraju. U tome djelu, kojega je napisao s namjerom da ”pomogne pri obradi potpune povijesti Hercegovine” (* 2), opisao je i brojne kulturno - povijesne starine, napose utvrđene gradove ili njihove ruševine, crkve, crkvine, groblja sa stećcima, ... Predstavio je i pojedine narodne predaje, ali i svjedočanstva o našašću divovskih kostiju drevnih predaka.
To vrijedno djelo fra(njevca) Petra Bakule preveo je s latinskog na hrvatski jezik njegov redovnički brat Vencel Kosir, a prijevod je u Mostaru 1970. godine objavio Provincijalat Hercegovačkih Franjevaca pod naslovom ”Hercegovina prije sto godina ili Topografsko - historijski šematizam Franjevačke kustodije i Apostolskog vikarijata u Hercegovini za godinu Gospodnju 1867 (Šematizam fra Petra Bakule)”.
O kostima divovskih predaka u Hercegovini fra Petar Bakula, jedan od najučenijih ljudi u Hercegovini u 19. stoljeću, izvijestio je u ”Šematizmu” na dva mjesta, pri prikazu naselja Ljuti Dolac te naselja Čerin. U cjelini ”Stari grobovi” poglavlja ”II Ljuti Dolac u Blatu” Petar Bakula između ostaloga je, na stranici 74 izdanja prijevoda njegovoga rada iz 1970. godine, naglasio: ”O grobnicama Kraljevine u Ljutom Docu već sam natuknuo i treba dodati da su u nekima od njih nađene bedrene kosti od četiri velika pedlja. Isto tako lubanje i zubi tako veliki da se treba čuditi.” (* 3).
Petar Bakula ističe da su pronađene bedrene kosti ili femuri, najduže i najjače kosti ljudskoga tijela, bile dugačke ”četiri velika pedlja”, što znači da im je duljina približno iznosila 88 centimetara (* 4). Okvirna visina čovjeka s tolikom duljinom bedrene kosti, uz naravno pretpostavku istovjetne anatomske građe i tjelesnih odnosa drevnih i suvremenih ljudi, iznosi oko 2,7 metara. Takvu visinu, u usporedbi s prosječnom visinom suvremenih ljudi u Hercegovini, uistinu možemo ocijeniti kao divovsku (* 5).
Selo Ljuti Dolac nalazi se oko 10 kilometara jugoistočno od zapadnohercegovačkog gradića Široki Brijeg. Smješteno je uz južni rub polja (Mostarsko) Blato. Kilometar sjeverozapadno od sela nalazi se katoličko groblje pod nazivom Kraljevine, za koje je Petar Bakula na stranici 72 svojega rada (u prijevodu iz 1970.) naglasio da ”... tu ima mnogo kršćanskih i turskih grobova, nekih i veličanstvenih”. Na tome groblju, koje se pruža tik uzduž ceste koja iz Ljutog Doca vodi u smjeru Širokog Brijega, više se ne mogu uočiti stari nadgrobni spomenici koje je spomenuo svećenik 1867. godine. Zamijenjeni su, naime, suvremenim mramornim nadgrobnicama jer se na tome starom groblju i danas pokapaju mještani ljutodolskoga kraja.
Teško je za vjerovati da groblje i nadalje skriva makar i samo pojedine ostatke velikih kostura, kada su pri iskapanju brojnih novih grobnica kosti pokojnika iz ranijih vremena zacijelo bivale uvelike oštećene, ako ne i posve uništene. Na osnovu šturih podataka iz ”pera” fra Petra Bakule također ne možemo znati jesu li na tome groblju ljudi pokapani i prije nego li je tak kraj potpao pod tursku vlast. Ne znamo niti to odnosi li se spomen ”veličanstvenih” grobova možda i na pokoji, sredinom druge polovice 19. stoljeća još preživjeli, stećak. Drugim riječima, zbog nedostatka podataka ostaje zagonetkom kojem dobu su pripadali ljudi pokopani na Kraljevini, a čiji kosturni ostaci su bili ”tako veliki da se treba čuditi”.
Predstavljeni zapis Petra Bakule o više pronalazaka vrlo velikih kostiju, lubanja i zubiju u pojedinim grobovima na groblju Kraljevina u Ljutom Docu ne otkriva nam je li svećenik o njima čuo ”iz druge ruke”, od svjedoka njihovoga našašća ili nekoga kome su te nalaze usmenom predajom povjerili, ili je možda i sam bio prisutan pri kojem pronalasku takvih koštanih ostataka. Zanimljivo je, međutim, da je svestrani Petar Bakula završio medicinski tečaj te da je radio i kao liječnik. To znanje i iskustvo svakako mu je moglo pomoći u procjenama veličine kostiju i zglobova, ukoliko ih je imao prigodu držati u rukama i razgledati.
S obzirom na isticanje mjera raznih takvih koštanih ostataka, od debljine lubanje, dužine goljenica i poprečne debljine kutnjaka, pronađenih na jednom drugom mjestu, ali ne odveć daleko od Ljutog Doca, u grobu u selu Čerin, izgledno je da je medicinske spoznaje uistinu i primijenio pri njihovoj izmjeri, bilo tek provedenoj ”od oka” ili u pravom smislu uz pomoć nekih mjernih pomagala. U Čerinu je, premda to u zapisu nije istaknuo, vjerojatno imao prigodu pregledati divovske kosti i zube te im utvrditi prilično točnu veličinu. Otkriće i procijenjenu veličinu koštanih ostataka pronađenih u čerinskoj grobnici predstavio sam u zasebnom napisu ”Zapadna Hercegovina: Divovski kostur otkopan ispod stećka u Čerinu” (* 6), koji s ovim radom čini jedinstvenu cjelinu.
Na kraju ovoga napisa predstavit ću, međutim, i jednu kratku priču, koja se ne odnosi na otkriće koštanih ostataka nekog drevnog ilirskog diva, ali je također nadasve posebna, zanimljiva i tajanstvena. Priča je vezana uz selo Donji Goranci, što je povijesni naziv za dio današnjeg naselja Goranci, smještenog oko 12 do 15 kilometara sjeverozapadno od Mostara, na visoravni ispod planine Čabulje, na prosječnoj nadmorskoj visini od 700 metara. Ta prekrasna priča svećenika Petra Bakule objavljena je na stranicama 76 i 77 izdanja prijevoda njegovoga rada iz 1970. godine:
”Donji Goranci: U našem groblju Podjela g. 1814. neki Stanko Knezović, dok je harala kuga, htio pokopati dječaka. Kušao je otvoriti neki prastari grob. Nenadano mu se dogodi da je ondje otkrio sarkofag od vrlo dobra bijeloga kamena. Začuđen videći prije neviđenu stvar, mislio je po pučkom uvjerenju da je tu u tom velikom sanduku položeno blago. Stoga brzo ukloni vješto priljubljeni poklopac i s velikom nadom ga otvori. Kad se mislio domoći onoga što je očekivao, kao mrtav od straha padne na zemlju. Trebalo je čekati neko vrijeme da se osvijesti. Tijelo djevojčice od oko 15 godina, potpuno sačuvano u svečanom odijelu i s bijelom kapom na glavi, bez sumnje je prestrašilo Stanka. Nije se ni čuditi. Kad se napokon Stanko pribrao i pažljivo se nadivio ljepoti tijela, izmolio je neke molitve i vratio poklopac na njegovo mjesto. Pokraj toga sarkofaga pokopa dječaka kojega je donio, začuđen ode i pričao je o tome drugima, dok je bio živ. Osim toga nisu bili daleko pastiri od tog mjesta, kad se to Stanku dogodilo. Danas nitko točno ne zna mjesta događaja.”.
Mjesno groblje Podjela, na kojemu se spomenuti Stanko Knezović nenadano suočio s otkrićem neraspadnutog leša djevojke, poznato je i kao groblje Pod Jelom. Ovo katoličko groblje koristi se i danas, a nalazi se u blizini župne crkve Blažene Djevice Marije. Svećenik Petar Bakula u zapisu nije naznačio iz kojega razdoblja je potjecala kamena škrinja (sarkofag) u kojoj je mještanina Goranaca iznenadilo tijelo pokojnice. Stoga je moguće tek okvirno reći da je djevojka vjerojatno sahranjena krajem staroga vijeka ili u ranom srednjem vijeku, kada su se mrtvaci u dinarskim krajevima razmjerno često polagali u takve kamene lijesove. U goranskom kraju inače ima više prapovijesnih gradina, mnoštvo gomila, ali i grobalja iz toga kao i iz novijih vremena, a prisutni su i stećci.
Ovdje predstavljenu predaju koju je zapisao Petar Bakula obradio sam u obliku kratke pripovijetke, izmijenjen tek u manje bitnim detaljima, te ga uvrstio u zbirku pjesama i priča ”Lica ljubavi” koju sam objavio u veljači 2026. godine. Priču sam naslovio ”Svetica” te je najavio riječima: ”Premda je život nerijetko nedokučivo začudan, to ne znači da je manje stvaran i istinit.”. U popratnom osvrtu uputio sam čitatelja na izuzetan izvor priče te ujedno naglasio:
”Priču je nadahnuo kratki zapis svećenika Petra Bakule, objavljen u djelu ”Schematismus topographico-historicus Custodiae provincialis et Vicariatus apostolici in Hercegovina Sub regimine spirituali Fratrum Min. Observ. Santi Francisci pro Anno Domini 1867.”, o nesvakidašnjem doživljaju Stanka Knezovića iz 1814. godine, mještanina hercegovačkog sela Donji Goranci. Sadržaj ove priče u današnje vrijeme mnogima se čini izmaštanim. No, upravo događaji, nalik najljepšoj bajci, obogaćuju živote tajanstvenom ljepotom. A posebice činjenicom da su - istiniti. I većina drugih priča iz ove zbirke nadahnute su istom, zagonetnom i čarobnom stvarnošću.”.
Goran Majetić, slobodni istraživač, 23. prosinca 2025. i 3. listopada 2026.
(* 1) Petar Bakula rođen je u selu Batin nedaleko Posušja. Osnovnu i srednju školu pohađao je kod franjevaca u Kreševu. U Franjevački red stupio je 1833. Za svećenika se zaredio 1839. Studij filozofije i teologije završio je u gradu Lucca u Italiji, gdje je potom predavao filozofiju i teologiju te pohađao tečaj medicine. Po povratku u Hercegovinu bio je odgojitelj franjevačkog podmlatka u Čerigaju 1846-1848. te župnik u Grabovici 1848., Gradnićima 1849-1855., Širokom Brijegu 1855-1859. i Ružićima 1859. Zatim je predavao filozofiju u Širokom Brijegu 1860-1864. Naposljetku je obnašao dužnosti generalnog vikara biskupa Anđela Kraljevića i upravitelja katoličkih škola u Mostaru. Kao franjevački poslanik pohodio je 1869. turskog sultana u Carigradu. Zaslužan je za osnutak prve mostarske tiskare 1871. Bavio se i liječništvom te je bio kućni liječnik Ali-paše Rizvanbegovića. Zalagao se za unaprjeđenje crkvenog, prosvjetnog i kulturnog života u Hercegovini. Prikupljao je novčanu pomoć za gradnju tamošnjih školskih i crkvenih ustanova. Objavio je 10-ak književnih, kroničarsko - povijesnih i filozofsko - religioznih djela.
(* 2) Šematizam nije obuhvatio čitavu Hercegovinu nego samo onaj dio na kome se protezala Hercegovačka franjevačka kustodija i Hercegovački apostolski vikarijat. Granice ovih dviju crkvenih ustanova su se poklapale. Njihovo područje obuhvaćalo je samo današnju zapadnu i sjevernu Hercegovinu s Duvanjskom krajinom.
(* 3) Zapise Petra Bakule o pronalasku koštanih ostataka divova u Ljutom Docu i Čerinu predstavio je slobodni istraživač Domagoj Nikolić još 2018. na stranicama 203 i 204 poglavlja “Krunski dokaz - kosti divova” knjige “Ilirija - sveta zemlja: stećci i autohtonost”, objavljene u izdanju nakladničke kuće TELEdisk iz Zagreba.
Domagoj Nikolić u osvrtu na navod Petra Bakule o našašću kostiju u Ljutom Docu, na stranici 203 ponudio je i izračun njihove dužine u metrima: ”... kaže da su pronađene bedrene kosti dugačke četiri velika pedlja što odgovara duljini od 88 cm što bi značilo da je div bio visok otprilike 3,50 metra.”. U popratnoj bilješci broj 84 na istoj stranici obrazložio je: ”Za izračun sam koristio shemu objavljenu na mrežnim stranicama organizacije Scientfic American: https://www.scientificamerican.com/article/human-body-ratios/, pristup ostvaren 25. svibnja 2018.”.
Navedena shema više nije dostupna na spomenutim mrežnim stranicama. Pisac nije predočio postupak izračuna, pa ne znamo na osnovu koje preporučene jednadžbe, ali i veličine mjerne jedinice, je proračunao visinu diva. (Vlastite izračune i jednadžbe koju sam za njih koristio predočio sam u bilješci (* 5) ovoga napisa.)
Domagoj Nikolić posvetio je, međutim, istome divu i kratko poglavlje ”Ljutodolski div kod Širokog Brijega”, na stranicama 141 i 142 svoje knjige ”Potraga za divovima - Upoznavanje naše kulturne tradicije”, objavljene 2024. u izdanju istoga nakladnika TELEdisk. Tu je detaljno istaknuo veličinu mjerne jedinice i jednadžbu koje je koristio za izračun visine ljutodolskog diva.
U bilješci 33 na stranici 142 između ostaloga naglasio je: ”Računanje je pod pretpostavkom da je venecijanski pedalj jednak dubrovačkom pa iznosi 25,6 cm.”. Na istoj stranici u bilješci 35 između ostaloga naglasio je: ”Za izračun sam koristio shemu: 2,32 x femur + 65,53 ± 3,94 cm (muško) ili 2,47 x femur + 54,10 ± 3,72 cm (žensko) …”, pri čemu je naveo za njihov izvor mrežnu stranicu LibreTexts Biology (bio.libretexts.org). Domagoj Nikolić na osnovu rečenoga na stranici 142 svoje knjige iznio je sljedeće pokazatelje izračuna: ”Budući su pronađene bedrene kosti dugačke četiri velika pedlja što bi odgovaralo duljini od 102,4 cm, značilo bi to da je div (iz Ljutog Doca, nap. pis.) bio visok otprilike 3,03 m u slučaju da je muško i otprilike 3,07 m, ako je u pitanju bila divkinja, ...”.
(* 4) Pedalj je mjera za dužinu jednaka razmaku između vrha palca i vrha malog prsta kad se oni ispruže. Iznos pedlja bio je različit kroz povijesna razdoblja i u pojedinim zemljama, no okvirno se kretao od 18 do 25 centimetara. Prosječni pedalj, od oko 22 centimetra, u grubo je odgovarao, primjerice, polovici biblijske mjere lakat.
Prema podacima iz Biblije, djelomično potkrijepljenim arheološkim otkrićima, približna vrijednost pedlja u starom vijeku iznosila je: 1 pedalj (3 dlana) = 22,20 cm. Pri tome je: 1 prst (1/4 dlana) = 1,85 cm; 1 dlan = 7,40 cm; 1 lakat (2 pedlja)= 44,50 cm). Za izračun dužine bedrenih kosti pronađenih u Ljutom Dolcu možemo, stoga, kao vrijednost pedlja uzeti mjeru od 22 centimetra. (Istu u nastavi za primjer preračuna predlaže Hrvatsko matematičko društvo.)
(* 5) Približnu visinu muškaraca, na osnovu poznate duljine bedrene kosti, možemo izračunati prema jednadžbi 2,32 x b + 65,53 ± 3,94 cm, gdje je b duljina bedrene kosti. Za istovjetne kosti koje potječu od žena možemo koristiti jednadžbu 2,47 x b + 54,10 ± 3,72 cm.
Upute za primjenu spomenutih jednadžbi dostupne su na uvid, primjerice, na mrežnim stranicama za promicanje znanosti biologije LibreTexts Biology (bio.libretexts.org). Pod naslovom ”Investigation: Can You Estimate a Person’s Height from the Length of their Bones?” (https://www.biologycorner.com/worksheets/investigation-height-bones.html), objavila ih je urednica tih stranica Shannan Muskopf 5. listopada 2018. u okviru napisa ”Estimate a Person’s Height from the Bones”.
Kako je Petar Bakula dužine bedrenih kosti iz Ljutog Doca procijenio na 4 pedlja, pri čemu možemo uzeti da 1 pedalj odgovara mjeri od 22 centimetra, to znači da je prosječna bedrena kost tamošnjeg diva bila duga oko 88 centimetara.
Ukoliko je tako duga bedrena kost potjecala od muškarca, njegova visina prema istaknutoj jednadžbi iznosila bi približno: v = 2.32 x 88 cm + 65.53 ± 3.94 cm = 204,16 cm + 65.53 ± 3.94 cm = 269,69 cm ± 3.94 cm = 265,75 - 273,63 cm. Visina muškarca čija bedrena kost je duga 88 centimetara iznosila bi, dakle, oko 2,7 metara.
Ukoliko je bedrena kost duga 88 centimetara potjecala od žene, njezina visina prema predočenoj jednadžbi iznosila bi približno: v = 2,47 x 88 cm + 54,10 ± 3.72 cm = 217,36 cm + 54,10 ± 3,72 cm = 271,46 cm ± 3,72 cm = 267,74 - 275,18 cm. Visina žene čija bedrena kost je duga 88 centimetara iznosila bi, dakle, nešto više od 2,7 metara.
(* 6) Vidi napis ”Zapadna Hercegovina: Divovski kostur otkopan ispod stećka u Čerinu”.
* Napomena o autorskim pravima: Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom obliku i uz navođenje izvora - portala Budni Div, linka na izvorni napis te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete dobiti upitom na njegov e-mail: [email protected] 
Petar Bakula istaknuo je da su bedrene kosti pronađene na groblju Kraljevina u Ljutom Dolcu bile dugačke ”četiri velika pedlja”, što znači da im je duljina približno iznosila 88 centimetara (Izvor: Hrvatsko matematičko društvo (old.matematika.hr))
Današnji izgled dijela groblja Kraljevina u Ljutom Docu gdje su pronađeni koštani ostaci ”tako veliki da se treba čuditi” (Izvor: Goranci online (goranci.blogspot.com))